7. srp 2013.

Slatine – zaslanjena staništa koja nestaju

Na kontinentalnim zaslanjenim područjima ravničarskog karaktera – iznenađujuće daleko od mora – nailazimo na niz biljaka karakterističnih za morske obale.

Slatine su mozaična staništa bogata živim svetom, specifične i osetljive ekološke zajednice u kojima svako narušavanje komponenti ekosistema drastično menja izgled predela. Ovdašnje biljke, tzv. halofite uspešno odolevaju većoj koncentraciji soli obrazujući gotovo monotipsku vegataciju. Obligatno halofitne su biljke čiji rast povećana koncentracija soli radije pospešuje nego sprečava (obligat=obveznost, navika) – npr. kamforika (Camphorosma annua) koja kao pionirska vrsta u sukcesiji vegetacije stepskih staništa raste na slatinama tipa solončak i solonjec. Ova vrsta je visoko adaptirana i toliko vezana za slano tlo da ispod određene zaslanjenosti nije u stanju ni da proklija. Dobro trpi čak i periodičnu poplavljenost slanom vodom, koja bi uništila većinu drugih biljaka.

Za razliku, manje izražene halotipe (tzv. fakultativne halofite) lako izguraju konkurentne korovske i invazivne vrste sa manje zaslanjenih, a posebno oranjem narušenih staništa.

Halofite su veoma važne za održavanje ovih ekosistema (mehanizam povezanosti soli i biljaka još nije detaljno istražen). Halofitske fitocenoze opravdavaju svoje postojanje u prirodnim ekosistemima: "neplodnost" ovih fragmenata kompenzuje korist koju čine vezivanjem otrovnih soli i sprečavanjem da se podzemnim vodenim tokovima rasprše na potencijalno plodna tla u okolini slatina.

Kao tipičan predstavnik slatinske vegetacije, kamforika je u celoj Evropi direktno ugrožena državno promovisanim i subvencionisanim projektima tzv. "rekultivacije" zemljišta kojima se teži povećati površina pod kulturama. Rezultat je katastrofalna degradacija predela, jer iza traktora ostaje samo more korova, i trajno se narušava izgled zavičajnog krajolika – još jedan dodatak "agrarnoj pustinji". Srbija je potpisnik Evropske Konvencije o predelu i time se obavezovala da spreči ove štetne tokove.

Kamforika u Srbiji nije u bilo kakvoj zaštiti, iako je edifikator tipske slatinske vegetacije (Camphorosetum annuae Tora 1939), ali se nalazi u svim studijama zaštite rezervata prirode (npr. za Gornje Podunavlje, Carsku baru, Melenci, Okanj bara). Same slatine su – virtuelno sa svim organizmima vezanim za njih – automatski zaštićene u svim civilizovanim zemljama. Ali ne i u Srbiji, gde je pod formalnom zaštitom samo nekih 5%. Ostalo nestaje bukvalno iz dana u dan! Državnom subvencijom na gorivo potpuno neplodne slatine se "privode kulturi" preoravaju se i ostavljaju na milost i nemilost korovima, koji će zauvek da zamene autohtonu vegetaciju...


Reference: 
Flora Carske bare 
Interpretation Manual of European Union Habitats - EUR28 [PDF]
Management of Natura 2000 habitats - Pannonic salt steppes and salt marshes 1530 [PDF]
Occurrence of Camphorosma annua PALL. in Slovakia: past and present 
Zakon o potvrđivanju Evropske konvencije o predelu [PDF]

0 Komentari:

A blog többnyelvű, de nem minden nyelven található ugyanaz a tartalom. Próbáld a lenti fordítót.

The Blog is in three languages, but not all posts are translated. Use the translator when needed.

English posts Clanci na srpskom! Magyar cikkek