Ivan Sarić preserved Souslik for us

 

Ivan Sarić – celebrated us once, will he celebrate us again?

Exactly hundred years ago European aviation pioneer Ivan Sarić flew over the Austro-Hungarian city of Subotica with his personally built aeroplane. He was not only first one to fly over these skies, but also the first airman in the region of Yugoslavia.

Ivan Sarić was also our first Conservationist – although didn’t knew about it. Because, when the area for the Subotica airport which bears his name was designated, unconsciously a piece of Loess Steppe was preserved – a piece that survives today in the middle of agricultural rampage that turned the area into agricultural desert. Namely, Subotica was once surrounded with 12 distinctive “puszta’s” that were each peculiar steppe areas of the Great Pannonian plain. These areas are until today indeed bare and empty (that is what “puszta” means when literally translated), but originally they were what is known in Geobotany forested steppe pastures on loess (eg. Salvio-Festucetum rupicolae). Today here remains less than 0,1 % of them – more precisely all is plowed!

If we were at least "near" EU this would be a protected site

With its 50 hectares the Subotica airport is the last known phragment of that element in this landscape and here’s where the last representatives of the steppe life withdrew: the sousliks (Citellus citellus), European Lycosa tarantulas (Lycosa singoriensis), nosed grasshoppers (Acrida hungarica) and representatives of native butterflies (Lycaenidae, Pieridae) together with some elemens of threatened flora. All that is not yet well studied, but it is certain that butterflies as well as other organisms are strictly tied to their foodplants and other flora that characterizes their habitat. No plants, no habitat, therefore no animals.

Sousliks - will we see them? (Photo: Katarina Paunović)

The European ground squirell, or Souslik, which is known in local folk songs by traditional lines such as „girls let’s go to the field to spill out the sousliks...“ is probably the most typical animal of the Pannonian plain. The song refers to the traditional way of it's catching, by pouring water to it's hole, something which none of the rodents like, but – to our shame – souslik is almost extinct from Vojvodina’s Bačka region!

In Serbia souslik is protected by law, and also as priority species in Europe it is not to be disturbed on it’s remaining habitats. In spite of this they throw rodent poison on the grass of Subotica airport, because of the alleged damage they do by digging their holes. Although the real pests are voles (Microtus arvalis) mining about the ground like cheese, while the souslik makes only one hole and even that mostly on the edges of runway. While the airport will never get rid of voles that will always come from the surrounding arable land, the poisoning will permanently destroy the population of sousliks and only them!

Soulsik hole and "vandalism" of voles for which the sousliks are accused

Other huge problems are also on horizon, and it looks like it’s going to be tough for the inhabitants of the airport runway that were here long before man and planes – the management of Aero Club necessitates modernization flattening of the runway, which is almost positively connected with permanent extermination of sousliks!

Shall they protect the natural heritage
that is delegated to them?

With that modernization the airport would become more convenient for cross-border traffic of small planes, and it is insisted on it although only "ten to fifteen flights will happen on yearly basis" and in spite of the much expected joining to EU that will certainly marginalize this function. "The city will have huge profits" they argument, without specifying in essence what these would be.

Realm of Blues and other rare butterflies

There is though a chance for the sousliks, and it is if their importance for the EU joining will be stressed – which is the requirement towards joining countries to protect parts and a percentage of their natural heritage. From this conservation requirement the airport would have much more benefit, e.g. an advertisement that the airport was modernized and in the same time preserved sousliks would be much more efficient on EU level – the souslik could even be a mascot of the Aero Club. That would make possible much higher finances, because the airport could compete for projects on multiple levels. All this is achievable by simple agreements and small compromises. The nearest airport of the same type is airport Szeged, accross the border in Hungary, which already implemented it – sousliks are present also and because of them the airport gained Natura 2000 status, which is additional source of financing, because of subsidies in case of desired community level nature protection.

Lycosa tarantula – near extinction in Vojvodina

Besides that sousliks are strictly protected by law in Serbia. If the management of the airport persists on their destruction, consequences (for the airport) may not only be economic – report to the Ecology Inspection and not small penalty – but also a huge counter-advertisement, because of the public dissatisfaction.

If the compromise will not be achieved, the only remaining chance for the poor little sousliks will be eviction, which is not easy, and could not be carried out without close cooperation with the Institute for Nature Protection.

We have called this institution and for the time being await their further recommendations.

Simply a shame that Sousliks too are not shown to these kids

The other bad news is that the grass-covered runway may have been already damaged by this year’s "plowman’s contest" which still needs to be checked at the spot. All in all the circle around the last sousliks of Subotica (and Bačka) is fast tightening down!


For further reading:

Souslik in the IUCN Red list.

Spasavanje biljaka - faza 2

 

Šut visine 3 metra pokriće stanište

 
Na hitan nastavak aktivnosti oko spasavanja biljaka, 8. novembra 2011, nateralo nas je urgentno stanje da se njihovo stanište užurbano zatrpava. Naime, ciglana "Molcer" u naselju "Ker" se opštinskom odlukom zatrpava, da bivši kop više ne naružava prigrađe i da ga građani više ne koriste za odlaganje otpada.

Tabla stara četri decenije

Mrmoljak spašen od
neposrednog zatrpavanja

Iako antropogenog porekla, kop ciglane "Đar" kako ga meštani zovu, se uprkos grube intervencije čoveka u predelu vremenom regenerisao u stanište kvalitetnog biodiverziteta. Stanište je kao sunđer privuklo živi svet kojemu su grad i poljoprivreda oduzeli životni prostor. Počev od barskih ptica koje redovno navraćaju ovde (gluvare, liske, barske koke, gakovi, bukavac, trstenjaci) do fazana, prepelice i manjih jata jarebica, ovo je takođe (bilo) jedno od zadnjih utočišta mrmoljaka u okolini grada.

Prateći užurban rad bagera jasno je bilo da je ostalo malo vremena za razmišljanje. Najvažnije je bilo reagovati u vezi biljaka koje su bile ugrožene od neposrednog zatrpavanja. Zbog hitnosti i ozbiljnosti situacije odustali smo od traženja bilo kakve dozvole i postupili po savesti. Nije bilo moguće sačekati sledeću sezonu da se nešto uradi (jer će do tada stanište biti sravnjeno sa zemljom), a uskoro nastupaju i mrazevi.

Najspornija je bila orhideja sa slike (slikano krajem maja) za sudbinu koje smo preuzeli punu odgovornost. Radi se o retkoj formi zaštićenog kaćunka Orchis coriophora koji iz ovog dela Bačke još nije zabeležen. Presađivanje divljih orhideja retko uspeva, jer žive u zajednici sa specifičnim gljivicama kojih na novom lokalitetu možda nema. Elem, da je ostala u ciglani svakako bi bila uništena...


Bez mnogo dodatnog komentara, neka priložene slike dočaraju ambijent, utiske i zbivanja tog aktivnog popodneva.

Improvizovan način rada (nejlonske kese)...

... i kopaj - ašov u ruke!

Stanište staro sto godina je zauvek zbrisano sa lica zemlje

Presađeno je (na lokaciju Hrvatski majur) ukupno šest vrsta biljaka, imena kojih još ne znamo, za većinu je determinisanje u toku.

Naravno, rezultati spasavanja videće se tek u proleće, kada ćemo, nadajmo se moći da vas obradujemo slikom orhideje i ostalih presađenih biljaka u punom cvetu!

Spasavanje biljaka - faza 1

 

Salvia verticillata

Ove sezone aktivirali smo se na prikupljanju biogeografskih podataka (vezano za buduća Natura 2000 područja), a tome smo priključili i neke zaštitarske aktivnosti. Radili smo na lociranju i mapiranju vrućih tačaka biodiverziteta, Zavod za zaštitu prirode izvešten je o lokalnim retkostima (dve kolonije tekunica i lokacije retkih biljaka), a ove jeseni započeli smo i sa translokacijom ugroženih divljih biljaka na području naše baze, opštine Subotica. Na to nas je primoralo direktno uništavanje i propadanje dva staništa na jugu grada, što po savesti nismo više mogli gledati.

U prvoj fazi, 1. novembra 2011, izvršeno je premeštanje četri proređene, ali nezaštićene vrste na novu, bezbedniju lokaciju. Biljke su bile ugrožene direktno zatrpavanjem od divlje deponije na Pačirskom putu. Lokacija koja se nudila kao najbolja je Hrvatski majur, koji već duže vreme proučavamo i (sa udruženjem Protego) težimo njegovoj zaštiti. Nalazi se nešto zapadnije od pomenute deponije, u dolini Čiker i biljnogeografski je slično područje. Izmeštanjem biljaka čija sudbina je bila neizvesna smo ujedno uvećali biodiverzitet budućeg potencijalno zaštićenog dobra. Pošto trenutno nijedna lokacija nije zaštićena, a izabrane biljne vrste nisu na listi globalno ugroženih [ref1], nismo morali tražiti u ovom momentu veoma komplikovane (i u ovom konkretnom slučaju besmislene) dozvole, koje je uvela administracija naše vlade.

Divlja deponija zatrpava autohtone biljke

U prvoj fazi, izmestili smo nekoliko individua četri vrste, konjski pelin (Salvia verticillata), čubar (Satureja vulgaris), ivica (Teucrium sp. - čekamo cvetanje da bi determinisali) i jednu vrstu različka, iz roda Compositae (Asteraceae) za koji još nismo sigurni šta je (Centaurea sp.). Sve ove biljke su u Bačkoj ekstremno proređene, sužene na samo nekoliko mikrolokacija, a toj vrsti pelina ili žalfije ovo je trenutno jedino nalazište u opštini, jer je drugo poznato stanište uništila gradnja Y-trake (o čemu ćemo posebno pisati).

Mesto izmeštanja smo obeležili radi sprečavanja gaženja i košenja, dok biljke ne ojačaju. Napominjemo da bi biljke na pomenutoj divljoj deponiji sigurno bile zatrpane smećem i šutom. Ujedno skrećemo pažnju javnosti na neuspešnost čišćenja deponije, gde građani nastavljaju da iznose smeće, a čak i tabla "Očistimo Srbiju" je ukradena.

Hrvatski majur je "ugostio" biljke

Postoji plan da se na Hrvatski majur reintrodukuju još neke autohtone vrste (sa lokacija gde su pod opasnošću neposrednog uništenja), za koje je za sada sporno da li će biti potrebna neka dozvola bilo Zavoda bilo neke inspekcije (za proceduru u ovom momentu ispitujemo teren). To su, između ostalog, žalfija austrijska (Salvia austriaca) - u Prilogu 2 [ref1], kozlinac (Astragalus onobrychis) - nije zaštićen, stepski lan (Linum perenne i austriacum) - nisu na listi zaštićenih, čubar panonski (Nepeta pannonica) - nije zaštićen, povratić (Tanacetum vulgare) - nije na listi [ref1], vranilovka (Origanum vulgare) i/ili matičnjak (Melissa officinalis) - oba u Prilogu 2 [ref1], močvarni kaćunak (Orchis laxiflora sp. palustris) - strogo zaštićen [ref1], crni gavez (Symphytum officinale) - zaštićen, prilog 2 [ref1], metiljka (Lysimachia nummularia) - nije zaštićen, gronjasti zvončić (Campanula glomerata), dubočac (Teucrium chamaedrys) - Prilog 2 [ref1], očajnica (Marrubium vulgare) - Prilog 2 [ref1], čistac (Stachys cretica) - nije zaštićen, žuti luk (Allium flavum) - Prilog 1, ali ne tipska podvrsta, trnjina (Prunus spinosa), guščija steza (Potentilla anserina), itd.

---

[ref1] Prilozi 1 i 2. Zakona o zaštiti prirode Srbije - Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva

Zašto ovaj znak?

 

Znam, znam, jesti moramo, razvoj poljoprivrede je neminovan... ali...

Moram da objasnim zašto sam izmislio ovaj znak, zbog specifičnosti inspiracije koja me je podstakla da omrzim traktore.

Pod jedan, završio sam poljoprivrednu školu. Gde su nas učili da ništa ne bi rodilo ako ne bismo pedeteset puta prskali otrovima godišnje, jer "bi nas pojele" bube... Gde su nas učili da lopatom ubacujemo antibiotike u hranu stoki, ali da pazimo da ne udišemo jer ćemo dobiti rak... Gde su nam rekli da zato tanjiramo slatinsku stepu, jer za žito nije potrebno duboko oranje koje bi ovde samo još više izbacilo so - a rezultat: ništa nije rodilo, a pustara je trajno uništena, na njoj rastu samo invazivni korovi ili još više "cveta" so...

Oranje, prskanje, zatvaranje životinja u farme... Ovo su maltene religiozne dogme današnje moderne poljoprivrede.

Treba zabraniti i najstrože kažnjavati oranje svega što nije njiva – šume, proplanaka, pašnjaka, puteva, međa, jarkova... Prirodni pejzaž treba da je zakonom fiksiran. Stogodišnja stabla u polju ne sme niko nekažnjeno da poseče!

Pod dva, naročito u Bačkoj gde živim koja je prvo opustošena od Turaka, koji su spalili naselja, posekli ljude pa posekli šume, danas je industrijalizacija i ekstenziviranje poljoprivrede pretvorio predeo u agrarnu pustinju. Ljude koji dođu iz drugih krajeva Srbije prvo "pogodi" da je sve baš toliko ravno, a zatim to - čuo sam ljude da pitaju - "A zašto je baš svaki pedalj preoran?"

Sve što je posle Turaka ostalo bila je travnata pustara sa manje od 6 % pošumljenosti, od koje je samo Irska manje pošumljena na kontinentu. Ali ovaj poljoprivredni "napredak" doveo je do toga da je preoran veći deo travnatih područja, livada, pašnjaka, slatina. Subotica je grad originalno okružen sa dvanaest travnatih pustara od kojih danas nema nijedne. Sve to je rezultiralo nestankom 28 % prirodne flore!

Ovo su moji proračuni zasnovani na egzaktnim podacima i u fazi je publikacije. Ali ono što je i meni novo je sledeći podatak. Da bismo shvatili koliko je poljoprivreda opasnija po prirodu čak i od urbanizacije, usporedićemo moju brojku sa analizom koja ja urađena u vezi jednog od većih Evropskih gradova Budimpešte. Ovaj velegrad sa preko 2 miliona stanovnika duplirao se, a možda i triplirao u zadnjih sto godina, progutavši prirodu oko sebe. Po jednoj staroj proceni (Kovács-Priszter, 1974) u Budimpeštanskom aglomeratumu je za sto godina izumrlo više od 100 vrsta biljaka, t.j. 7 % ovdašnje flore, što autori smatraju šokantnim.

A šta tek onda mi da kažemo?

Preorani šumski zasadi - ušorena sadnja alohtonih, uništena staništa zaštićenih vrsta u "zaštićenom dobru" Subotička peščara

 

Čemu "štititi prirodu" i od koga je (treba) štititi

 
"Prirodu treba čuvati od čoveka, radi čoveka" rekao je neko, a mene je to podstaklo na razmišljanje.

Kao i svako područje i zaštita prirode ima svoje pro i kontra. Ima argumenata za i protiv. Ono što niko ne spori da je propadanje biodiverziteta prevazišlo svaku meru. Pod tim se misli da imamo sve manje stvarne prirode, a sve više one prirode, koju je čovečja ruka izmenila - ogromne agrarne pustinje, monokulture klonskih biljaka, korove unesene sa drugih kontinenata koji izazivaju alergiju itd.

Neki čak misle da je i prekasno, pa je "spasavanje planete" gubljenje vremena. To je kao kad neko ima rak, sve je samo odugovlačenje neizbežne sudbine. Ali i čovek koji ima rak (kao ova naša planeta), se bori. Čovek koji se davi, hvata se i za slamku kaže se. Zašto ne bismo i mi?

Razmišljaj globalno deluj lokalno - žao mi je ako ste ovaj slogen već čuli previše puta, ipak, dobar je. Kažemo da nije u redu što ima toliko smeća, ali ništa ne činimo da se stvari oko nas promene.

Čak i podizanje glasa je ponekad dovoljno da bi dokazali da nam je stalo do promena. Ovaj blog je neka vrsta podizanja glasa, korišćenjem mogućnosti koje pruža tehnika 21. veka. Na ovom blogu bavićemo se pitanjima prirodnih staništa i mogućnostima njihove zaštite, sa autohtonim i alohtonim vrstama, endemima, itd.